Fred & Ginger

Ovi kišni dani nikako da prestanu,a za svega par dana i službeno počinje ljeto...Sramota :) Mda..Nego,gdje li smo ono stali prošli put? A,da..

Htjela bih se još jednom vratiti na početak,na prvi film koji je označio početak jedne nove filmske ere,Let za Rio. Znam da sam već pisala o njemu,a i isječak koji imam u planu je već viđen (sad ću biti ko RTL i vršiti torturu reprizama;). Ma ne,ovo jedini put da ponavljam video,čisto poradi naglašavnja teksta kojeg sam prije izostavila. Let za Rio je,kako što spomenuh,film koji bi danas bio jedva vrijedan spomena,zaplet s ljubavnim trokutom između tri glavna lika je toliko slab,da nije ni čudo što su Fred i Ginger (igrači broj četri i pet;),jednostavno ukrali show. Gledajući film,čovjeka doista nije briga hoće li glavna glumica izabrati vođu benda ili lika za kojeg je zaručena;sve je previše namješteno,i samo čekamo kada će se Ginger i Fred ponovno pojaviti.  Njihove malene epizode su puno zabavnije od glavnog zapleta,iako ih ima svega nekoliko,s dugim razmacima između,i iako ne dosežu standard koji su Fred i Ginger postavili u svojim kasnijim filmovima,ali treba znati da Let za Rio nije bio pisan za njih ni s njihovim talentom na umu.

Moglo bi se reći da Let za Rio pati od moderno-film-itisa: zaplet je žrtvovan u svrhu specijalnih efekata koji uključuju pozadinsku projekciju snimki Ria de Janeira i avijacijski cirkus na kraju. I kako to obično biva s filmovima ovisnima o specijalnim efektima,i ovaj je ostario prilično loše. Iako je naslovna pjesma Flying Down to Rio trebala biti hit,zajedno sa zborom djevojaka koje plešu na krilima aviona,veliki plesni duet Freda i Ginger 'Carioca',odnio je nominaciju za najbolju pjesmu, i RKO je shvatio kakav rudnik zlata ima u rukama.

'Carioca' je možda najerotičnija plesna točka koja se može vidjeti u filmovima iz tog perioda. Posebna po čelo-o-čelo položaju,postala je najveći hit ples u Americi nakon što je film pušten. I kao što Ginger i Fred komentiraju gledajući domaće Brazilce kako plešu (prije nego što i sami probaju):

Ginger:  U čemu je taj štos s čelom?

Fred:  Mentalna telepatija.

Ginger: Ja već odavde vidim što misle.

Nadam da ste uživali,meni je uvijek zabavno;))

Na gornjoj slici ^ je Fred s Hermesom Panom (prilično sam sigurna da je 'plan' na ploči nasumična škrabarija;)), prijateljem i koreografom uz pomoć kojeg je koreografirao sve svoje plesne točke i uglavnom ga nije zanimalo mišljenje ostalih,jer kako Fred kaže 'Kada radim na svojoj koreografiji,nisam uvijek otvoren za prijedloge i mišljenja izvana. Vjerujem da,ako imate nešto na umu za stvaranje nečeg poput novog plesa,sekvence ili efekta,sasvim sigurno ćete naići na nepreciznu kritiku i štetne rezultate ako idete uokolo tražeći mišljenja. ' Ima dobru ponatu,složit ćete se. A svaki umjetnik će se morati složiti s jednim,od mojih najdražih Fredovih citata,'Ono što je doista opasan pristup je 'stvorimo nešto umjetničko' stav. Znam da se umjetnost samo dogodi.' Inače,primjetit ćete da Fred uvijek,ali baš uvijek,drži srednja dva prsta na rukama savijena prema unutra,i to stoga što je bio uvjeren da su neobično dugački i da bi ispruženi djelovali čudno. Ah,ti umjetnici..:)

I tako,s prvog filma,skočit ćemo ravno na njihov predzadnji film,zadnji u sljedećih deset godina. Priča o Vernonu i Irene Castle je njihov najozbiljniji zajednički uradak,prvenstveno stoga što je biografski. Kao što i sam naslov kaže,radi se o Vernonu i Irene Castle,jednom od najslavnijih dvoranskih plesača 1910-tih. Film na mnogo načina odstupa od standardnog Fred-i-Ginger filma; iako ima podosta plesa u njemu,pošto je to biografija,ples nije onaj glumaca (Freda i Ginger),već njihovih likova. Iako se film jako trudi ilustrirati koliko su inovativni bili plesni koraci Castleovih u njihovo doba,jednostavno nisu uzbudljivi kao standard kojeg su Ginger i Fred postavili do ovog filma. Sljedeće veliko odstupanje od norme je to što Castleovi nisu komedija,već romansa.Čak i u plesovim dominira ljubavna priča,nema komičnih veselih step plesova. Iako to nije nužno i loše,stavlja veliki pritisak na Fredovu izvedbu kao uvjerljivog romantičnog glavnog glumca. Fred je kao glumac uvijek najbolje zavodio plesom,a ne glumom,a u Castleovima je ples više izraz ljubavi nego li osnova za njezin razvoj.

I posljednje,Castleovi nemaju happy-end. Kao što je publika tog vremena bila svjesna,Vernon Castle je poginuo u avionskoj nesreći 1918te,i nijedan film o poznatom paru ne bi mogao tek prijeći preko toga. Iako film pokušava pobuditi pozitivan osjećaj o ljubavi koja nadilazi smrt,ne može nadvladati činjenicu da priča ima tragičan kraj. Kao rezultat,Castleovima nedostaje ono bezbrižno,eskapističko raspoloženje ranijih filmova. Film je dobar podsjetnik na to kako je plesanje izgledalo prije Freda i Ginger,a i daje im priliku da demonstriraju širi dramski spektar od onog kojeg su njihovi filmovi obično zahtijevali.

Pogledajte isječak iz filma,divan valcer...Uživajte :) 

Za kraj vas pozivam na ples uz pjesmu Shall We Dance iz istoimenog filma;) Grlim vas svih,uživajte u posljednjih par dana ovog kišovitog proljeća :)

 Ah,trinaesti post..sutra je petak trinaesti,pa se požurih napisati post danas,da se ne sretnem s tim brojem dvaput u jedan dan ;)) Ma ne,nisam ja praznovjerna. Dobro,možda samo malo..;))

Ginger Rogers bi doista svakome mogla biti uzor (izuzev toga što se udavala čak pet puta,iako je nekima i to životna želja;);bila je talentirana za bezbroj stvari,bila je lijepa,marljiva,i koliko sam uspjela zaključiti,veoma mudra. 'Kada se dvoje ljudi voli,ne gledaju jedno u drugo,već gledaju u istom smjeru.' – rekla je Ginger. Za Ginger su uvijek govorli da je pravi primjer američke djevojke radničke klase,i često je nazivali odbjeglom ovcom hollywoodskog krda. Glamour je počela furati tek na filmu,i to tek kada je krenula snimati s Fredom. Imala je i vlastiti ranč na kojem je,zajedno s majkom Lelom,živjela punih pedeset godina, a tijekom Drugog Svjetskog Rata njena mljekarna je opskrbljivala obližnje vojne baze. Inače,Ginger je bila veoma bliska sa svojom majkom,koja joj je ujedno bila i menadžerica i do kraja života se brinula o njenoj karijeri. Ginger se nikada nije mogla odlučiti što joj je draže:teatar ili film;obožavala je pljesak koji bi dobila u kazalištu,ali filmom je mogla doprijeti do milijuna ljudi. A i zarada je bila veća. 'Najvažnija stvar u svačijem životu je – kaže Ginger – davati nešto.  Ono što ja mogu dati je zabava,veselje i sreća. To je moj dar.' I,doista,Ginger i dan-danas taj svoj dar dijeli s milijunima,iako je prošlo više od pola stoljeća otkad je prvi put prošetala srebrnim platnom.

Pogledajte ulomak iz Leta za Rio,i poslušajte pjesmu 'Music Makes Me'. Obratite pažnju na Freda koji u pozadini sjedi s bendom i svira hramoniku ;)) 

Jedan kritičar je rekao:  'Čarolija Freda i Ginger se ne može objasniti;može se samo osjetiti. Stvorili su stil,ugođaj,događaj. Koketirali su,ganjali se,udvarali,klizili,milovali se,skakali,preskakali,savijali se,njihali,stiskali se,lebdjeli,gnijezdili se,podrhtavali,vrtjeli se – ukratko,vodili su ljubav pred našim očima. Nismo više nikada vidjeli nekog tko bi im bio sličan.'

Pa da ubacim još jedan isječak ovdje,ovaj put jedan od tih plesova,Smoke Gets In Your Eyes/Lovely To Look At iz njihovog trećeg filma,Roberta. Inače,ova plesna točka ima podosta zajedničkih elemenata s Let's Face The Music and Dance iz Slijedi Flotu (pogledajte ovdje). Nema se baš puno za reći,samo gledati i uživati ;)) E,pa,Uživajte:)) 

Ginger se uvijek ljutila na Marka Sandricha,koji je režirao većinu njihovih filmova,žaleći se na njegovu 'opsjednutost' njezinim leđima. 'Ako sam razgovarala s Fredom ili gledala u Freda,Mark bi snimio dugačak kadar mene s leđa,od mojih koljena pa do vrha glave,pa uokvirio Fredovo lice. Znam da se mnogo pisalo o tome kako divna,podatna leđa imam,ali ovo je već bilo smiješno.' – kaže Ginger u svojoj autobiografiji. Inače,ima jedan zanimljiv detaljčić koji saznah nedavno..Ginger je nosila užasno mnogo šminke,i to iz razloga što je imala neobično mnogo dlačica na licu (kako to Ameri zovu- peach fuzz;)),na to je bila iznimno osjetljiva,pa su se sve njezine fotografije morale retuširati prije objave. Kada su 1949. izbacili Judy Garland iz filma Barkleys of Broadway i zamijenili ju s Ginger,Judy joj je poslala šalicu za brijanje s natpisom Sretno. Pa tko bi samo pomislio da je mala Dorothy tako bezobrazna;))

Slijedi jedna od onih razigranih Fredovih solo točaka (koje je on nazivao 'udarački solo;)),uz pjesmu I'd Rather Lead a Band. Inače,u ovoj se točki poigrava izazovom plesanja u,van i oko ritma – sposobnost po kojoj je dugo bio poznat u kazalištu. Zadatak kompliciraju i česte i iznenadne promjene tempa. 'Potraga za nečim što želite je kao da tražite nešto što ne želi biti pronađeno. Treba dugo vremena da bi se savladao neki ples,da bi se stvorilo nešto nezaboravno.' – kaže Fred. Slijedi Flotu je inače jedan od njihovih najopuštenijih filmova u kojem glume ono što zaista jesu:profesionalne plesače. Gotovo da i nema večernjih haljina,cilindara i frakova,što je dobro došla promjena. Fred je inače prezirao frakove,bijele kravate i cilindre,nazivavši ih svojom 'radnom odjećom'. Dosta priče,pogledajmo isječak za kraj:))

Ma tko ne bi radije vodio bend?!;) Još da mi je znati ovako plesati,susjedi bi zvali policiju;)) U ovom ritmu vas ostavljam,sve vas puno ljubim:***

Za početak ćemo,ni manje ni više,krenuti s jednim prikladnim isječkom: 'Let's Begin':) Inače iz filma 'Roberta',već objasnih u čemu leži zaplet,ali da ponovim za one 'koji su se tek uključili u naš program' ;)) Ginger i Fred glume stare prijatelje koji se nakon dugo vremena ponovno sreću u Parizu,on tražeći gažu za svoj bend,a ona zvijezda pozornice kao samoprozvana kontesa Scharwenka ;)) 

Sad kad smo se malo nasmijali (a toplo se nadam da jeste;),mogu krenuti s uobičajenim piskaranjem,znam da ima tu par glavica koje žude za novim informacijama i znanjima,pa me stoga ovo moje piskaranje neizmjerno veseli;))

Malo tko se neće složiti da je Fred Astaire bio najveći plesač našeg vremena; George Balanchine,baletan i koreograf čak ga je usporedio s Bachom: 'On je užasno rijedak. On je kao Bach,koji je u svoje vrijeme imao ogromnu koncentaciju sposobnosti,esencije,znanja i glazbe. Astaire posjeduje jednaku koncentraciju genijalnosti; u njemu je toliko plesa da se izdestilirao. On je najzanimljiviji,najinventivniji,najelegantniji plesač našeg doba...možete vidjeti pomalo Astairea u svačijem plesanju – stanka ovdje,gesta ondje. Sve je to u originalu bio Astaire.'

Barišnjikov je na pitanje što plesači misle o Fredu Astaireu odgovorio: To nije tajna. Mrzimo ga. Stvara nam kompleks zato što je presavršen. Njegovo savršenstvo je toliko apsurdno da se nemoguće suočiti s time. Nijedan plesač ne može gledati Freda Astairea bez da zna da bismo se svi mi trebali baviti drugim poslom.'

'Let za Rio',prvi film koji su on i Ginger snimili zajedno,bio bi davno zaboravljen da nije bilo njih dvoje. Taj,tek prosječan,film zahvaljujući Fredu i Ginger sada je važan dio filmske povijesti. U kritici Variety magazina golemi uspjeh filma pripisan je isključivo Astairevoj prisutnosti:"Glavni smisao Leta za Rio je filmsko obećanje Freda Astairea... On je sigurna oklada nakon ovoga, posjeduje specifičnu dragost, mikrofon laska njegovom glasu, a kao plesač je u zasebnoj klasi. Posljednje opažanje nije nikakva novost među profesijom, koja već dugo priznaje da Astaire počinje plesati kada ostali prestanu lamatati kopitima."

Pogledajte ulomak iz filma Slijedi Flotu,već smo pogledali točku u kojoj Ginger pjeva Let Yourself Go,a sada pogledajmo i zabavan ples koji je uslijedio nakon:) 

Malo koji glumac je u to doba imao privilegiju da odlučuje na koji način će koja scena biti snimljena,i njegova odluka da se scene snimaju u jednom komadu kasnije se ustalila kao pravilo koje nije trebalo ponavljati. Redatelj H.C. Potter opisao je kako su zapravo te scene bile snimane: 'Postolje kamere je bilo na sićušnim kotačima,a leća je bila neke dvije stope iznad tla. Na tome se vozio kamerman i asistent koji je mijenjao fokus. Fred je uvijek želio držati kameru što je bliže moguće, i snimalo se sa 40 milimetarskim lećama,što kamermanu ne daje mnogo prostora za kretanje. Stoga je,svaki put kada bi se Fred i Ginger pomakli prema nama,kamera morala ići unatrag,a svaki put kada bi oni krenuli unatrag,kamera morala ići naprijed. Operatera koji je bio zadužen da gura tu stvar je bio užitak promatrati. Održavao je dosljednu udaljenost,a kada su Fred i Ginger usred  uzbudljivog plesa,to je prava akrobacija.'

Inače,Fred je bio izrazito sramežljiv i pun sumnji u samoga sebe,što je kolegama prilično otežavalo rad s njim. Plesne točke su se snimale po stotinu puta dok Fred ne bi zaključio da je sve onako kako treba biti – savršeno. Jedan od producenata je rekao kako je Fred poput mladoga početnika čija cijela budućnost ovisi o uspjehu u njegovom prvom filmu;vježbao je prije snimanja,nakon snimanja,pa i između snimanja. Njegova supruga Phillys umrla je 1955. u vrijeme snimanja filma Daddy Long-Legs,i bilo je to prvi put da je Fredov profesionalizam stavljen na kušnju. Bio je slomljen,ali je ipak nastavio jer je tako željela ona. Kolege sa snimanja kažu kako bi u pauzama samo sjeo,sakrio lice u ručnik i plakao.

Okanit ću se tužnih tema prije nego li rasplačem nekog,ili samu sebe:) Završit ćemo pjesmom i plesom Change Partners,iz filma Carefree,filmu koji je po mnogočemu drugačiji od njihovih prethodnih uradaka. Kao prvo,traje samo 80 minuta i uključuje tek četiri glazbene točke. Kao drugo,ima najmanje zapleten zaplet od svih njihovih filmova. Treće,film je više komedija nego li mjuzikl. I četvrto,ovaj put je Ginger (ne Fred) zvijezda showa. Svi ovi odmaci od norme svaki na svoj način dodaju i oduzimaju filmu,čineći ga možda najsmiješnijim filmom kojeg su Ginger i Fred ikada snimili zajedno,ali oduzimajući mu muzički šarm na koji smo navikli. Ginger glumi radio zvijezdu koja se ne može odlučiti da li će se ikada udati za svog zaručnika Stevea. U očaju,Steve dogovori razgovor za nju sa svojim starim prijateljem psihijatrom (kojeg glumi Fred),u nadi da će je on uspjeti izlječiti od toga što je sputava. U početku otvorenog uma oko cijele te psihoanalize,Ginger se ubrzo predomisli kada čuje da ju je Fred nazvao 'tek još jednom loše prilagođenom ženom',te postane prilično naporna pacijentica odbijavši se otvoriti,odgovarati na pitanja,pa čak zasjedne i u psihijatrovu fotelju. 'Volio bih da shvatite da vam samo pokušavam pomoći da se pronađete'. 'Pa,ako se ikada izgubim,javit ću vam' odgovori ona i ode. Nakon zaručnikovog upornog nagovaranja,ipak pristane pokušati još jednom i Fred joj prepiše hrpu čudnih kombinacija hrane (koktel morskih plodova s tučenim vrhnjem,na primjer;)),koje bi je trebale potaknuti da sanja. I te noći doista i sanja,ali ne o Steveu. Kada se pojavi u Fredovom uredu sljedećeg dana,sram ju je priznati da je sanjala njega (pokazah vam već taj isječak,tu je za slučaj da ste zaboravili),pa stoga izmisli divno zabavnu avanturu u kojoj je istovremeno bila i Crvenkapica i vuk,i u kojoj ju je ganjalo sve i svašta,od vjeverica pa do brojeva. Nakon toga ju Fred stavi pod anestetik kako bi je oslobodio inhibicija,a ona uspije pobjeći i krene izazivati nered u gradu (pogledajte ovdje;).

Da skratim priču,kasnije tijekom plesa ona mu prizna da je zapravo sanjala njega i da je zaljubljena. Pošto on još nije svjestan da je i on zaljubljen u nju,odluči je hipnotizirati i staviti joj u um neke nove misli natjerajući je da ponavlja za njim: 'Volim Stevena. Udat ću se za Stevena. Dr. Flagg je grozno čudovište. Muškarce poput njega trebalo bi ustrijeliti poput pasa. Volim Stevena,ne volim Tonyja. Tony ne voli mene.' Ovo posljednje 'Tony ne voli mene' Ginger ponovi čak triput,što je prilično tužan trenutak. On na tren ode iz ordinacije samo kako bi zaključio da je i on zaljubljen u nju,dok ona tako hipnotizirana fino odšeće. Ostatak filma se uglavnom sastoji od Gingerinih pokušaja da ustrijeli Freda i od njegovih pokušaja da ju probudi iz transa što mu dodantno otežava i to što je dobio sudsku zabranu pristupa,pošto Ginger insistira na tome da je on 'grozno čudovište'. Ostavljam vas uz pjesmu i ples kojim Fred pokušava probuditi Ginger. Vrlo lijepo i nježno. Uživajte:)

Došli smo do kraja još jednog Putovanja (ali ne i puta;)),bili ste divni suputnici,grlim vas svih:)))

I Ginger i Fred karijere su započeli kao klinci,i to u vodviljskim prestavama. Fredova dvije godine starija sestra Adele rano je pokazala talent za pjevanje i ples,dok Fred baš i nije bio pretjerano zainteresiran,ali je bez muke oponašao njezine korake,a zatim je počeo svirati klavir,harmoniku i klarinet. Kada je njihov otac ostao bez posla,obitelj se preselila u New York nadajući se karijeri u showbiznisu. Njihova majka je osmislila bratsko-sestrinsku točku,što je za vodvilj tada bilo uobičajeno. 1905.(kada je Fred imao šest godina),počeli su uzimati satove plesa,izgovora i pjevanja,a očevo austrijsko prezime Austerlitz promijenili su u Astaire. Tada su krenuli sa svojom prvom predstavom,nazvanom  – Mladi Umjetnici Predstavljaju Električni Glazbeni Originalni Ples Na Prstima,što je,priznat ćete,veoma pamtljiv naziv:)). Inače,u predstavi je Fred u prvoj polovici nosio cilindar i frak,a u drugoj kostim jastoga (hehe). Šašava izvedba je svih osvojila,a lokalne novine su napisale: 'Asteirovi su najveća dječja točka u vodvilju'. nakon nekog vremena Fred i Adele su uspjeli potpisati veliki ugovor,te su nastupali u lancu kazališta Orpheum diljem SAD-a. Njihova karijera se nastavila sa miješanom srećom,i sa sve većom vještinom kako su u točke počeli uključivati step,tango,valcer i ostale dvoranske plesove. 1916.,dok je bio u potrazi za novim koracima i stilovima, Fred je upoznao Georgea Gershwina dok je on radio u jednoj diskografskoj kući kao pregovarač, što je preraslo u dugoročno prijateljstvo,koje je kasnije duboko utjecalo na buduće karijere obaju umjetnika.

Tijekom 1920-ih, Fred i Adele nastupali su na Broadwayju i na londonskoj pozornici u predstavama kao što su Damo,budi dobra, Smiješno lice i The Band Wagon, afirmiravši se i osvojivši kazališnu publiku s obje strane Atlantika. Kao ekipa snimili su nekoliko pjesama. Fred je gotovo uvijek bio zanemarivan u kričarskim osvrtima na njihove predstave,sva pažnja je bila usmjerena na Adele,iako je već tad Fred bio uvelike bolji plesač od nje. Rastali su se 1932. kada se Adele udala za svog prvog muža, Lorda Charlesa Cavendisha,pa je Fred krenuo postići samostalni uspjeh na Broadwayu i u Londonu.

Već znamo da je tada uslijedio i Hollywood,a ostalo je,kako se kaže,povijest;)

Inače,Fred,nakon što je godinama nastupao sa sestrom,nije baš bio oduševljen time što ga je studio htio upariti s Ginger. U pismu koje je 1934. (nakon 'Leta za Rio') napisao svom agentu Lelandu Haywardu,kaže:

'Kakve su to priče o meni i Ginger Rogers kao timu? Ne dolazi u obzir,Lelande – nisam krenuo snimati filmove kako bi me se sparilo s njom ili s ikim drugim,i ako je to program koji se ima na umu za mene,neću to trpjeti. Nemam ništa protiv da snimim još jedan film s njom,ali što se tiče te ideje o timu,to ne dolazi u obzir.'

I kako je to ono završilo? Ah,da: Fred je snimio još DEVET filmova s Ginger. Toliko o tome :D

Uživajte u Fredovoj točci 'Top Hat,White Tie and Tails' iz filma Top Hat,jedna od rijetkih za koju je Fred pristao napraviti kompomis glede svog pravila o snimanju točke u komadu..a ja dotle odoh napraviti kapućino;)

Još ste tu? Ah,fino,onda možemo nastaviti:) Čovjek bi rekao,prema ulomku iz onog pisma,da je Fred prilično 'oštar',ali nitko se nikada ne bi složio s tim. Frank Sinatra je rekao 'Fred je, bez daljnjega,najnježniji čovjek kojeg sam ikada upoznao.'.

Nakon što smo se malo dotaknuli Fredovih mladih godina,na red dolazi i Ginger,koja je karijeru ipak počela nešto kasnije,kao tinejdžerica. Nakon što su se njezini razveli, Ginger je ostala živjeti sa svojim djedom  Walterom,s kojim je cijeli život ostala bliska,a 1939. kupila mu je i kuću u Kaliforniji kako bi mu bila blizu tijekom snimanja. Za to vrijeme,njena majka se u Hollywoodu dvije godine bavila pisanjem scenarija.

Baš kao što ni Fredovo pravo ime nije Fred Astaire (već Frederick Austerlitz),ni Ginger se nije rodila kao Ginger Rogers,već kao Virginia Katherine McMath. Nadimak Ginger nastao je tako što neki od njezinih malenih rođaka nisu mogli izgovoriti 'Virginia',pa je to zvučalo kao 'Ginya'. Slatko,zar ne?;) Kada joj je bilo devet godina, majka se preudala za čovjeka imena John Logan Rogers. Ginger je uzela njegovo prezime, iako nikada nije bila zakonski posvojena. Živjeli su u Teksasu gdje je majka počela raditi za lokalne novine kao kazališna kritičarka.

Kao tinejdžerica razmišljala je o učiteljskoj školi, ali zbog majčinog zanimanja za Hollywood i teatar sve više je bivala izložena kazalištu. Čekajući majku u krilima kazališta Majestic, počela je pjevati i plesati uz izvođače na pozornici.

Pet godina kasnije rodila se njena zabavljačka karijera, kada je putujućoj vodviljskoj predstavi koja je stigla u Fort Worth zatrebala brza zamjena. Prijavila se i pobijedila u natjecanju u čarlstonu, te krenula na vodviljsku turneju. Zajedno s majkom na turneji je provela četiri godine. Prve filmske uloge ostvarila je 1929. u tri kratka filma,zatim u filmu Top Speed,a nakon toga dobila je ulogu u filmu Girl Crazy, mjuziklu Georgea i Ire Gershwina. Fred Astaire je bio zaposlen kako bi pomogao plesačima s koreografijom, te su Ginger i on neko vrijeme izlazili. Ulogom u tom filmu je sa samo 19 godina preko noći postala zvijezda. 1930. potpisala je sedomogodišnji ugovor sa filmskom kućom Paramount.

Uskoro se uspjela izvući iz ugovora sa Paramountom, te se s majkom preselila u Hollywoood. Većinu 1932. je dobivala manje pjevačke i plesačke uloge, nakon toga je krenula snimiti niz filmova za RKO, a u drugom od njih, filmu Let za Rio (1933.), ponovno se susrela s Fredom Astaireom.

I,opet,ostalo je povijest :)

Vrijeme za još malo pjesme i plesa,ovaj put je to They All Laughed (at Christopher Columbus),najimpresivnija plesna točka filma Jeste Li Za Ples,u kojoj Ginger pjeva,sad već klasičnu,Gershwinovu pjesmu,nakon čega,naravno zapleše s Fredom. Inače,Fred u ovom filmu glumi američkog baletana koji se pretvara da je zapravo ruski baletan imena Petrov,a Ginger glumi mladu američku plesačku zvijezdu koja je zapravo mlada američka plesačka zvijezda;)). Uživajte;)

Za jednu zvijezdu takvog kalibra,Ginger je vodila miran život bez skandala. Nije ni pila ni pušila,umjesto kućnog bara imala je zalihe sladoleda,a mjesto na zabavama slobodno vrijeme je provodila baveći se sportom i ribolovom. Nažalost,Ginger nije imala sreće u ljubavi. Za razliku od Freda koji je 21 godinu bio u sretnom braku s troje djece,Ginger se udavala pet puta,prvi put sa samo 17 godina. Nikada nije imala djece. Ginger bila i vrlo talentirana slikarica i kiparica,i da je imala više vremena,mogla je biti veoma uspješna i na tom području. 2007. na Floridi je premijerno izveden mjuzikl o njenom životu nazvan 'Unatrag Na Visokim Petama' :)

Iako je Fred dobijao mnogo ponuda da se snimi film o njegovom životu,on je to uvijek uporno odbijao ne želeći se prodati. Čak je i u oporuku uključio klauzulu kojom zabranjuje da ikada bude snimljen film o njemu,pošto ne želi da njegov život bude pogrešno prikazan,što bi zasigurno bio.

Time završavamo ovu edukativno-zabavnu subotu ;)) Mišljah kako ne bi bilo loše napisati ponešto o Ginger i Fredu prije nego li su postali 'Ginger i Fred' :))

Za kraj,još jedna sekvenca iz filma Jeste Li Za Ples,koja uključuje Gershwinove skladbe Walkin' The Dog i Beginner's Luck.

Najljepše vas pozdravljam,dragi moji,nadam se da ste malo i zaplesali uz Freda i Ginger,pa makar i samo pocupkivali na stolcu;))

Mnogi filmski i plesni kritičari smatraju Ginger Fredovom najboljom plesnom partnericom,prvenstveno zbog sposobnosti kombiniranja plesne vještine,prirodne ljepote i iznimne sposobnosti kao dramske glumice i komičarke. Bila je savršena partnerica Fredu,plesaču bez premca koji se ponekad nije najbolje snalazio kao glumac (kažu,ali ja se ne bih baš složila s tim:),i nije bio klasično zgodan. Svi njihovi filmovi sadržavali su barem jednu izuzetno tešku plesnu točku snimljenu u nekoliko desetaka pokušaja. Recimo,točka iz Swing Timea - Never Gonna Dance,snimljena je iz 99. pokušaja,od čega ih je 47 bilo u jednom danu. Fred je zahtijevao da se svaka plesna točka snima u jednom komadu,neprestano držeći plesača ili plesače u punom kadru. Poznata je Astaireova izjava: 'Ili će kamera plesati ili ću ja!'.

Ginger je doista bila multitalentirana mlada dama,i u vrijeme snimanja prvog zajedničkog filma s Fredom bila je puno veća zvijezda od njega,njoj je to bio dvadeseti a njemu tek drugi film. Plakati su tada glasili 'Ginger Rogers i Fred Astaire',tek kasnije,u ostalih devet filmova Fredovo ime je bilo iznad njezinog.

Slijedi ulomčić iz filma Jeste Li Za Ples,koji uključuje legendarnu pjesmu Let's Call the Whole Thing Off i nezaboravni ples na koturaljkama;)

Jedan filmski kritičar ovako je sažeo Gingerine sposobnosti: "Rogers se izdvajala od svih ostalih Astaireovih partnerica, ne zato što je kao plesačica bila superiornija, već  zato što je, kao vješta, intuitivna glumica bila dovoljno nepovjerljiva da shvati kako gluma nije prestajala kada bi plesanje započelo ...razlog zbog kojeg su tolike žene maštale o plesanju s Astaireom je taj što je Ginger Rogers stvarala dojam da je plesanje s njim najuzbudljivije iskustvo koje se može zamisliti." U svakom slučaju,zanimljivo mišljenje:) Fred je rekao: „Ginger nikada prije nije plesala s partnerom. Mnogo toga je morala glumiti. Nije znala plesati step i nije znala ovo ili ono...Ali Ginger je imala stila i talenta i poboljšavala se u hodu. Postala je takva da su nakon nekog vremena sve ostale koje su plesale samnom izgledale pogrešno.“.

1939. Ginger je zatražila odmor od mjuzikala rekavši "Iduće godine ne želim snimiti ni jedan mjuzkl. Nemojte me pogrešno shvatiti – nisam nezahvalna za sve ono što su mjuzikli učinili za mene. Ali protekle četiri godine radim jednu te istu stvar, samo s manjim varijacijama." Nakon raskida s Fredom,Ginger je krenula snimati drugačije filmove,i  1940te osvojila Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu.

Razbijam niz teksta sa još jednim u nizu ulomaka:) Ovaj put je to 'Needle In a Haystack' iz Vesele Razvedenice u kojoj Fred,nakon što je u trajektnoj luci slučajno poderao Gingerinu zaglavljenu haljinu (a zatim joj posudio svoj baloner,koji mu ona kasnije vraća poštom, i bez ikakve poruke),odlučan da okrene cijeli London naopačke kako bi ju pronašao. 

Ginger je umrla 1995.,u 83. godini života..prenosim vam dio članka iz jednih novina:

U newyorško nedjeljeno poslijepodne,pijanist u Regency Baru na uglu 61. ulice i Avenije Park,svirao je melodije iz Webberovih 'Mački' i 'Fantoma iz Opere'. Svi su ga ignorirali.

Odjednom,zalomio je u šarenilo nezaboravnih ritmova. Bila je tu i 'Let's face the Music and Dance',pa 'Isn't This a Lovely day...to be caught in the rain'. Ljudi su ušutjeli.

'Fred i Ginger!' reče jedan od slušatelja lagano se njišući u ritmu. 'Ginger i Fred' promrmlja netko u gotovo isto vrijeme na drugom kraju prostorije. Melodije Colea Portera,Jeromea Kerna i Gershwina nježno su se prelijevale s klavira. Dobro obučena gospoda su tiho,gotovo sramežljivo,pjevušila riječi 'dancing cheek to cheek'. Dok je Carioca ubrzala tempo,noge su se već vrpoljile pod stolovima.

Dan kasnije,Ginger Rogers je preminula.

Kad god pročitam da je umrla neka od legendi kao što je to bila Ginger Rogers,uvijek se na trenutak uhvatim u čudu. Na djelić sekunde bude teško povjerovati da je takvo nešto moguće,a na neki način i nije. Oni su bili i bit će besmrtni,bit će zauvijek prekrasni,lijepi i mladi,plešući na oblacima,zauvijek sačuvani na filmskoj vrpci. Njima vrijeme ne prolazi,čarolija koju su donijeli na platno je vječna.

Ah,patetika. Ali gdje bismo bili bez nje?;) Kiša pada već dva dana,skupih se u fotelju i gledam Swing Time po ne znam koji put. I zato,danas vas ostavljam u ritmu pjesme 'Waltz in Swing Time',uživajte...

Svako vrijeme ima svoje legende....

         ....ali Ginger i Fred su jedna od onih legendi za sva vremena...

Samba je u komentaru na moj prošli post spomenula legendarnog Gena Kellyja,pa se tako danas odlučih malo osvrnuti i na njega. Naravno,pošto su i Fred i Gene živjeli i plesali otprilike u isto doba,konstantne usporedbe su bile neminovne,iako su imali veoma različite stilove te bili,svaki na svoj način,originalni i inovativni. Iako je Geneu laskala usporedba s Fredom,nakon nekog vremena oboma se počela dizati kosa na glavi na spomen njihovih imena u istoj rečenici,ali nipošto nisu bili rivali,dapače. Iznimno su cijenili i poštovali jedan drugog,čak i zajedno izlazili. Kako je rekao Gene Kelly: 'Ja sam bio Marlon Brando među plesačima,Fred je bio Cary Grant.'

Richard Avedon,poznati fotograf,jednom je zamolio Freda da ga nauči plesni korak,pošto,kako kaže 'nije mogao dopustiti da fotografirnje Freda Astairea završi bez da nauči nešto'. 'Naučio me divni korak,sa kišobranom,bilo je nevjerovatno. Sve je bilo u načinu na koji je hodao. Kako je hodao,kišobran je lagano odskakivao o pod u ritmu,zatim ga je uhvatio. Bilo je tako lagano i nevidljivo. Par godina kasnije fotografirao sam Genea Kellyja. Rekao sam mu kako me Fred Astaire naučio trik s kišobranom,na što je on odgovorio 'Ja ću te naučiti jedan!', i ta dva trika s kišobranom na neki način definiraju osnovnu razliku između Freda Astaire i Genea Kellyja,te,po mom mišljenju,otkrivaju koji je od njih dvojice bio veći umjetnik. Gene je bacio kišobran visoko u zrak,pomaknuo se da ga uhvati,a zatim ga veoma polako uhvatio iza leđa. Bila je to velika,grandiozna predstava o ničemu.'

Da vas previše ne umorim tekstom (jer ima ga još podosta;)),nastavljamo sa sljedećim u nizu ulomaka iz filma Swing Time. Ovaj je ujedno i prva plesna točka iz filma,u kojoj Fred na početku glumi da ne zna plesati (zamislite samo to:)),kako bi se približio plesnoj instruktorici Ginger,koju je prethodno sreo na ulici,te ju,po običaju,istog trena poznanstva naljutio. Ona i nije baš oduševljena što mora biti njegova učiteljica,te ubrzo zaključuje kako je potpuni antitalent i kako bi mu bilo bolje da ne troši novac na instrukcije. To čuje njezin šef i smjesta joj da otkaz. I da,naravno,što će drugo Fred nego pokušati spasiti Gingerin posao. Pjesma se zove 'Pick Yourself Up',jedna od mojih najdražih:

Bing Crosby je rekao: 'Nikada nije bilo većeg perfekcionista,nikada nije bilo,i nikada neće biti,boljeg plesača,i nikada nisam poznavao nekog ljubaznijeg,pažljivijeg,ni većeg gentlemana od njega..Volim Freda,divim mu se i poštujem ga. Vjerujem da je to zato što je on toliko toga što bih ja želio biti,a nisam.' Fredov perfekcionizam je bio legendaran,kako je netko rekao- bio je perfekcionist koji nikada nije siguran da postiže savršenstvo. Baš zbog tog perfekcionizma,Ginger je često snimanja završavala krvavih stopala. Iako i Ginger sama kaže da je Fred bio pun razumijevanja,često joj nije bilo lako. Ona je na svaki film koji su snimili zajedno snimila samostalno još tri,studio ju je iscrpljivao,dok bi Fred u godini dana snimio najviše dva filma. 'Samo pokušajte držati korak s tim njegovim koracima! – kaže Ginger – Pokušajte izgledati elegantno dok razmišljate o tome gdje bi vam desna ruka trebala biti,u kojem položaju trebate držati glavu,da li ste dovoljno blizu stepenica da ih možete preskočiti šest unazad bez gledanja. Da ni ne spominjem te Astaireove ritmove. Jeste li ikada brojali različita tempa kojih se može dosjetiti u svega tri minute?'. Ginger kaže kako bi je Fred nazvao s odmora i pitao 'Spremna da snimimo još jedan?',a ona nikada nije mogla reći da je preumorna. Usprkos iscrpljenosti,Ginger kaže da bi se na snimanju ipak uvijek sjajno zabavili.

Fred je u jednom intervjuu,nedugo prije smrti,istaknuo kako su sve njegove kasnije plesne partnerice plakale kada ne bi uspjele izvesti točku,samo Ginger nije,Ginger nikada nije plakala.

Inače,Fred je bio izrazito nesiguran; Vincente Minelli je rekao kako nikome na svijetu ne fali toliko samopouzdanja kao Astaireu. Čak ne bi htio ući u kino-dvoranu tijekom premijere,već bio ostao vani koračajući gore-dolje i brinući se,a čim izađeš uhvatio bi te za ovratnik i pitao kako je bilo. Jedan od producenata koji je jednom radio na Fredovom filmu ispričao je zgodnu priču: 'Jedne večeri u sumrak,hodao sam preko već napuštenog filmskog seta,kada se između kulisa pojavila malena umorna figura s ručnikom oko vrata. Bio je to Fred. Prišao mi je,zabacio tešku ruku preko mog ramena i rekao: „Oh,Alane,zašto mi netko ne kaže da ne znam plesati?“. Mučna logika tog pitanja učinila bi svaki odgovor bljutavim,i sve što sam mogao bilo je da hodam sa njim u tišini.'

Možda vam je već dosta ovog rekla-kazala? ;)) Evo još samo jedna kratka pričica,pa ćemo stati za danas;)

Kirk Douglas i Gregory Peck su jednom nakon večere dovezli Freda kući. Kuća je imala dugačak trijem ispred i 'Kada smo ga dovezli,otplesao je cijelim prednjim trijemom,otvorio vrata,nagnuo nam šešir i nestao. Greg i ja nismo mogli progovoriti nekoliko minuta. Bio je to predivan način kojim je rekao hvala.'

Fred i Ginger su snimili samo jedan film u boji,iako je zapravo i 'Carefee' trebao biti u Technicoloru. Na kraju je samo ova scena - I Used To Be Colorblind - trebala eksplodirati u mnoštvu boja,ali pokusne snimke se bile katastrofalne kvalitete (ipak su to bile tridesete),pa se od toga odustalo. Svejedno,scena je čarobna ;)

Za danas vas pozdravljam :) Kao i uvijek,bilo mi je zadovoljstvo 'putovati' s vama ;))

Ah,ima toliko divnih trenutaka u njihovim flmovima koje bih htjela podijeliti s vama,zapravo bih bila najsretnija kad bih vas uspjela nagovoriti da pogledate i poneki cijeli film ;) Nažalost,mislim da je naša TV zadnji put davala Fred&Ginger ciklus prije nekih 10 godina,kada sam se i sama prvi put zaljubila u njih i njihovu magiju. Što je ogromna šteta,pošto su ti filmovi i dan-danas jednako čarobni i zabavni kao što su bili nekih davnih vremena. Za mene su bili veliko otkriće..nije li to divno,čak i dijete može cijeniti takvu jednostavnu ljepotu,i to ne samo na trenutak,već iskreno zavoljeti i cijeniti tu magiju ostatak života. Imam puno dragih virtulanih prijatelja diljem svijeta koji su se kao djeca susreli s ovim prelijepim (čini li mi se,ili se danas razbacujem epitetima šakom i kapom?;)) plesnim parom i nisu ga nikada zaboravili.

Fred&Ginger su u Americi prava ikona,idoli tisućama plesača,djeca gledaju njihove filmove na nastavnim satovima filmske povijesti i umjetnosti..A ovdje si izopćenik ako si fan klasične umjetnosti i kvalitete. Odrasla sam u vrijeme Spajsica,Backstreet Boysa,Britney Spears i inih,želeći se uklopiti i sama sam podlegla tom trendu,pošto sam pokušavajući prijateljima 'otkriti' Ginger&Freda,redovito ispadala prvoklasni frik. Nekad mislim da sam možda ispala iz nekog drugog vremena,što mi –od dragosti - uvijek govori i moj dragi :))

Da,da,začepit ću malo,tko još želi slušati o meni? Znam da ja ne želim :) ZATO,imam za vas nešto posebno (kao i uvijek,jel:),ulomčić iz filma Swing Time (definitivno film koji bih naradije potpuno izrezuckala na komadiće i objavila ga ovdje u nastavcima ;D). Nema plesa,samo pjesma 'A Fine Romance' . Nakon malo kiše,ovaj put malo snijega. Uživajte,pjesma je divna,kao i oni dvoje:

E sad,još nešto,malo i kratko,ali nevjerojatno slatko,još jedan ulomak iz dotičnog filma. Nema plesa,pa ni pjevanja,ali ima one dobro poznate čarolije..I poljubac..ne prikazan direktno,tek iza vratiju,ali ipak je i to nešto što se ne viđa svaki dan;) Cenzura je bila žestoko protiv poljubaca na ekranu,a priča se i da je Fredova supruga bila vrlo ljubomorna na Ginger (tko bi ju krivio?:),čak je često i upadala nepozvana na snimanja. Ovo je inače ulomak poznat i kao 'Kako ti se sviđa moja haljina?'. Zašto? Pogledajte sami ;))

1939. Fred i Ginger su snimili svoj predzadnji zajednički film 'Priča o Vernonu i Irene Castle',i proći još 10 godina do njihovog sljedećeg,posljednjeg filma kojeg su snimili zajedno-'Barkleys of  Broadway',što je ujedno bio i njihov jedini film u boji. Teško mi pada gledanje tih filmova,pošto znam da označavaju rastanak ovog divnog para i kraj jedne nevjerovatne filmske ere. Radije se držim 'Top Hata','Swing Timea','Slijedi Flotu'...

Za kraj,Gingerina točka baš iz filma 'Follow The Fleet'. Pjesma se zove 'Let Yourself Go',vjerujem da će te je pjevušiti ostatak dana. I zato,kako Ginger kaže -- Prepustite se! ;)

'Slučajnost je riječ kojom budala naziva Sudbinu'

Rekao je Fred Astaire u prvom filmu u kojem  su on i Ginger imali glavne uloge,'The Gay Divorcee' (ili kako su to naši domišljato preveli  'Vesela Razvedenica';). Počeh današnji izlet ovim citatom bez nekog posebnog razloga,osim što mi je spominjanje  Sudbine očito već prešlo u naviku.

Zaključih da sam se prošli put previše raspričala (iako je priča o perju morala biti ispričana;),pa ću se danas potruditi biti kratka i slatka. Pošto već spomeuh 'Veselu Razvedenicu',vrijedi i spomenuti da je to prvi film koji je osvojio Oscara za nabolju pjesmu,'The Continental',a ples..ples jepredivan. Ostavit ću ovaj divno sastavljen sažetak filma da govori sam za sebe:

Pa kad već krenuh sa ovim kratkim filmićima,pogledajte i 'Slijedi Flotu' ,film bez standardnog zapleta u kojem su Fred i Ginger već ludi jedno za drugim( čemu odugovlačiti nešto što se prije ili poslije MORA dogoditi:)

Za danas vas pozdravljam,dan je prevruć za duga putovanja ;))

I tako nastavljamo naše putovanje u davne tridesete :) Doista mi  predstavlja iznimno zadovoljstvo putovati s divnim ljudima poput vas,hvala vam što ste tu.

Inače,poznato je da su se mjuzikli počeli snimati negdje početkom tridesetih,do tad im je mjesto bilo isključivo na kazališnim daskama. Razlog zbog kojeg su se zapravo počeli snimati glazbeni filmovi je bila,kao što spomenuh prije,Velika Svjetska Kriza;ljudi nisu imali baš mnogo razloga za veselje pa su filmski studiji odlučili sirotom pučanstvu priuštiti put u neki drugi,bolji svijet daleko od svakodnevnih problema i sveopće nestašice. I to je bila dobra stvar. Donekle loša stvar je ta što tada nastupa Cenzura kojom se branilo da u se u filmovima prikazuje bilo što 'nečedno',zabrana nasilja i kriminala je razumljiva s obzirom na to da je toga bilo previše i u stvarnosti. Međutim,zabrana je uključivala i bilo kakve naznake preljuba,razvoda,poljupce usnama,te ostale 'nečedne' tjelesne kontakte. Tada su filmske kuće morali pronaći neki drugi način tjelesne komunikacije iskoristive na filmu,i dosjetile se plesa. Da nije bilo Cenzure,RKO studio možda nikada ne bi upario Freda i Ginger i svijet bi bio zakinut za najveće plesno otkriće dvadesetog stoljeća. Opet se tu umiješala ona,već toliko spominjana,sudbina ;)

Sigurno ste već bezbroj puta čuli pjesmu 'Cheek to Cheek' u bezbroj različitih izvedbi,no danas otputujte samnom i napasite oči i uši ovom prekrasnom originalnom izvedbom. Prije toga,postoji jedna priča vezana uz ovaj ples,čak je i Fred i Ginger spominju svaki u svojoj autobiografiji.

Ginger i njezin kostimograf uvijek su zajedno odlučivali o tome kakva bi haljina bila najprikladnija za određenu plesnu točku,a ovdje je odluka pala na haljinu sa nojevim perjem. Inače,plesne probe za svaki film trajale su po tristotinjak sati,a kasnije su slijedile finalne probe u kojima bi Ginger vježbala u odabranoj haljini kako ne bi došlo do nepredviđenih zastoja kad krene snimanje. Ovaj put haljina nije bila spremna na vrijeme i probe u haljini nije bilo,već se krenulo izravno sa snimanjem. Tu nastupaju problemi,perje sa haljine je letjelo na sve strane,bilo ga je posvuda na podu a i neprestano je uletavalo Fredu u lice zbog čega se on počeo protiviti nastavku snimanja s tom haljinom. Protiv haljine je bio i redatelj,a Fred i njegov koreograf su na setu neprestano  parodirali pjesmu 'Cheek to Cheek' pjevajući:

Feathers -- I hate feathers --
And I hate them so that I can hardly speak,
And I never find the happiness I seek
With those chicken feathers dancing cheek to cheek.

Prema Gingerinoj priči,zadirkivanja su počela čim je haljina stigla,tipa 'Što je to? Je li to ptica? Ili možda avion? Ne,to je Gingerina haljina!'. Jest smiješno,ali vjerujem da Ginger baš i nije bilo (djevojke su uvijek bile osjetljive na svoju garderobu;)),jer je bila toliko ljuta da je pozvala mamu na set kako bi imala barem nekog na svojoj strani. I tako,nakon bezbroj pokušaja,perja i metenja,kamerman je odlučio snimiti točku takvu kakva je i vidjeti kako će ispasti. I ispalo je dobro.

Istina,Ginger je još bila ljuta na Freda,ali on se pokazao kao pravi džentlmen: par dana nakon incidenta,u Gingerinu garderobu je stigla bijela kutijica u kojoj je bio zlatni privjesak u obliku pera,za Gingerinu sretnu narukvicu,uz poruku:

I tko bi mogao ostati ljut na Freda nakon toga? ;) Ne treba ni reći,Ginger je od tada za Freda uvijek bila Feathers.

Ups,ova priča nije trebala biti tako duga..ispričajte me ;) Iskupljujem se ovim divnim isječkom iz filma Top Hat:

Mislim da sam za danas dovoljno brbljala,pa ću vam priuštiti još malo pjesme i plesa,ponovno iz filma Top Hat. Danas je vrijeme prekrasno,ali sljedeći put kad vas nespremne uhvati kiša,sjetite se ove pjesme 'Isn't this a lovely day to be caught in the rain' i,vjerujte mi,sve će biti ljepše ;)

I uz ovu pjesmu vas pozdravljam,dragi prijatelji. Uživajte u ostatku ovog prekrasnog dana :))

Da,da,planiram ja vas povesti na još koje malo putovanje ;) Smatrajte ovaj blog svojom osobnom putničkom agencijom,samo bez ikakvih uplata...istina,neću vas povesti na Karibe ili u Rio..i istina,imamo samo jedno moguće odredište,ali ipak..ipak je ovo virtulani vremenski stroj,ha!

Uglavnom,ne bih vas htjela zamarati nepotrebnim povijesnim detaljima,kompletnim biografijama i ostalim sličnim 'gradivom',pošto znam da bi to moglo biti prenaporno i predosadno,osim ako niste zagriženi fan (poput mene). Tu sam samo da vas malko zabavim :)

E,pa baš zato,tu je jedan iznimno zabavan isječak,iz filma Slijedi Flotu. Pjesma koju zajednički otpjevaju na početku je 'Putting All My Eggs in One Basket',ali mislim da će vas se ipak više dojmiti ples koji zatim slijedi,definitivno najšašaviji ples koji su njih dvoje ikada izveli!

Znate da su i Ginger i Fred snimili samostalno podosta filmova,no meni ipak jedno bez drugoga nekako ne idu,stoga izbjegavam njihove pojedinačne uratke..što je možda ipak šteta,ali vjerujem da će ih povijest zbog nostalgije koja ih okružuje uvijek pamtiti kao jedno.  Čak je i sam Astaire priznao kako su sve one koje su kasnije plesale s njim izgledale pogrešno,Ginger je bila posebna,posjedovala je specifičan stil i talenat. Nijedna od Fredovih kasnijih partnerica nije reagirala na njegove ljubavne pjesme onako kako je to znala Ginger,mislim da su te scene onako dirljive baš zbog njene uvjerljivosti.

Jedan od najdirljivih trenutaka je možda upravo ovaj,iz filma Jeste Li Za Ples. Nema plesanja,samo prekrasna pjesma: They Can't Take That Away From Me.

Primjetih da vam predstavljam samo isječke u kojima su Fred i Ginger 'u dobrim odnosima',no ukoliko niste gledali same filmove,vrijedi spomenuti da je Gingerin lik u dvije trećine gotovo svakog filma uvijek iz nekog razloga ljutit na Freda,cinična je i ne podnosi ga. Uglavnom je razlog tomu nezgodan način na koji se upoznaju (jednom joj se haljina zaglavi u kovčeg,a Fred kao dobar prolaznik ponudi pomoć i podere ju),Fred se zaljubi u nju na prvi pogled i čini sve kako bi je osvojio,što mu najčešće znatno otežava zabuna indentiteta koja slijedi u kojoj Ginger iz nekog razloga misli da je Fred netko tko nije (muž njezine najbolje prijateljice,na primjer).

Možda da napravim presedan i stavim i treći video? Nadam se da nije previše,znam da ionako nećete pogledati one koje vam se ne da gledati (iako su svi fenomalni ;)).

Isječak je s početka filma Top Hat,Fred se malo previše raspleše u hotelskoj sobi koja je,iznenađenje,točno iznad Gingerine. Iznervirana što od buke ne može spavati,odlazi gore žaliti se. Fred je naravno očaran njome,ona njime,naravno,baš i ne. Fred zatim pospe pepeo po podu i pleše na njemu kako bi uspavao ljutitu gospođicu:

Nadam se da ja vas nisam uspavala ;)