Fred & Ginger

Samba je u komentaru na moj prošli post spomenula legendarnog Gena Kellyja,pa se tako danas odlučih malo osvrnuti i na njega. Naravno,pošto su i Fred i Gene živjeli i plesali otprilike u isto doba,konstantne usporedbe su bile neminovne,iako su imali veoma različite stilove te bili,svaki na svoj način,originalni i inovativni. Iako je Geneu laskala usporedba s Fredom,nakon nekog vremena oboma se počela dizati kosa na glavi na spomen njihovih imena u istoj rečenici,ali nipošto nisu bili rivali,dapače. Iznimno su cijenili i poštovali jedan drugog,čak i zajedno izlazili. Kako je rekao Gene Kelly: 'Ja sam bio Marlon Brando među plesačima,Fred je bio Cary Grant.'

Richard Avedon,poznati fotograf,jednom je zamolio Freda da ga nauči plesni korak,pošto,kako kaže 'nije mogao dopustiti da fotografirnje Freda Astairea završi bez da nauči nešto'. 'Naučio me divni korak,sa kišobranom,bilo je nevjerovatno. Sve je bilo u načinu na koji je hodao. Kako je hodao,kišobran je lagano odskakivao o pod u ritmu,zatim ga je uhvatio. Bilo je tako lagano i nevidljivo. Par godina kasnije fotografirao sam Genea Kellyja. Rekao sam mu kako me Fred Astaire naučio trik s kišobranom,na što je on odgovorio 'Ja ću te naučiti jedan!', i ta dva trika s kišobranom na neki način definiraju osnovnu razliku između Freda Astaire i Genea Kellyja,te,po mom mišljenju,otkrivaju koji je od njih dvojice bio veći umjetnik. Gene je bacio kišobran visoko u zrak,pomaknuo se da ga uhvati,a zatim ga veoma polako uhvatio iza leđa. Bila je to velika,grandiozna predstava o ničemu.'

Da vas previše ne umorim tekstom (jer ima ga još podosta;)),nastavljamo sa sljedećim u nizu ulomaka iz filma Swing Time. Ovaj je ujedno i prva plesna točka iz filma,u kojoj Fred na početku glumi da ne zna plesati (zamislite samo to:)),kako bi se približio plesnoj instruktorici Ginger,koju je prethodno sreo na ulici,te ju,po običaju,istog trena poznanstva naljutio. Ona i nije baš oduševljena što mora biti njegova učiteljica,te ubrzo zaključuje kako je potpuni antitalent i kako bi mu bilo bolje da ne troši novac na instrukcije. To čuje njezin šef i smjesta joj da otkaz. I da,naravno,što će drugo Fred nego pokušati spasiti Gingerin posao. Pjesma se zove 'Pick Yourself Up',jedna od mojih najdražih:

Bing Crosby je rekao: 'Nikada nije bilo većeg perfekcionista,nikada nije bilo,i nikada neće biti,boljeg plesača,i nikada nisam poznavao nekog ljubaznijeg,pažljivijeg,ni većeg gentlemana od njega..Volim Freda,divim mu se i poštujem ga. Vjerujem da je to zato što je on toliko toga što bih ja želio biti,a nisam.' Fredov perfekcionizam je bio legendaran,kako je netko rekao- bio je perfekcionist koji nikada nije siguran da postiže savršenstvo. Baš zbog tog perfekcionizma,Ginger je često snimanja završavala krvavih stopala. Iako i Ginger sama kaže da je Fred bio pun razumijevanja,često joj nije bilo lako. Ona je na svaki film koji su snimili zajedno snimila samostalno još tri,studio ju je iscrpljivao,dok bi Fred u godini dana snimio najviše dva filma. 'Samo pokušajte držati korak s tim njegovim koracima! – kaže Ginger – Pokušajte izgledati elegantno dok razmišljate o tome gdje bi vam desna ruka trebala biti,u kojem položaju trebate držati glavu,da li ste dovoljno blizu stepenica da ih možete preskočiti šest unazad bez gledanja. Da ni ne spominjem te Astaireove ritmove. Jeste li ikada brojali različita tempa kojih se može dosjetiti u svega tri minute?'. Ginger kaže kako bi je Fred nazvao s odmora i pitao 'Spremna da snimimo još jedan?',a ona nikada nije mogla reći da je preumorna. Usprkos iscrpljenosti,Ginger kaže da bi se na snimanju ipak uvijek sjajno zabavili.

Fred je u jednom intervjuu,nedugo prije smrti,istaknuo kako su sve njegove kasnije plesne partnerice plakale kada ne bi uspjele izvesti točku,samo Ginger nije,Ginger nikada nije plakala.

Inače,Fred je bio izrazito nesiguran; Vincente Minelli je rekao kako nikome na svijetu ne fali toliko samopouzdanja kao Astaireu. Čak ne bi htio ući u kino-dvoranu tijekom premijere,već bio ostao vani koračajući gore-dolje i brinući se,a čim izađeš uhvatio bi te za ovratnik i pitao kako je bilo. Jedan od producenata koji je jednom radio na Fredovom filmu ispričao je zgodnu priču: 'Jedne večeri u sumrak,hodao sam preko već napuštenog filmskog seta,kada se između kulisa pojavila malena umorna figura s ručnikom oko vrata. Bio je to Fred. Prišao mi je,zabacio tešku ruku preko mog ramena i rekao: „Oh,Alane,zašto mi netko ne kaže da ne znam plesati?“. Mučna logika tog pitanja učinila bi svaki odgovor bljutavim,i sve što sam mogao bilo je da hodam sa njim u tišini.'

Možda vam je već dosta ovog rekla-kazala? ;)) Evo još samo jedna kratka pričica,pa ćemo stati za danas;)

Kirk Douglas i Gregory Peck su jednom nakon večere dovezli Freda kući. Kuća je imala dugačak trijem ispred i 'Kada smo ga dovezli,otplesao je cijelim prednjim trijemom,otvorio vrata,nagnuo nam šešir i nestao. Greg i ja nismo mogli progovoriti nekoliko minuta. Bio je to predivan način kojim je rekao hvala.'

Fred i Ginger su snimili samo jedan film u boji,iako je zapravo i 'Carefee' trebao biti u Technicoloru. Na kraju je samo ova scena - I Used To Be Colorblind - trebala eksplodirati u mnoštvu boja,ali pokusne snimke se bile katastrofalne kvalitete (ipak su to bile tridesete),pa se od toga odustalo. Svejedno,scena je čarobna ;)

Za danas vas pozdravljam :) Kao i uvijek,bilo mi je zadovoljstvo 'putovati' s vama ;))